Ležaji

Ležaji su mašinski elementi čiji je zadatak da omoguće relativno kretanje obrtnih delova uz istovremeno prenošenje opterećenja između njih i obezbeđenje tačnosti njihovog položaja.

Uglavnom se koriste kod pokretnih veza sa obrnim kretanjem (vratila, osovine…) – kotrljajni ležaji. Primenjuju se i kod spojeva sa pravolinijskim i zavojnim kretanjem – klizni ležaji. 

Prema pravcu sile koju prenose ležaji mogu biti:
– radijalni,
– radi-aksijalni,
– aksijalni.

Kod sklopa varijatora imamo primenu radijalnog ležaja.

Ležaji se ne konstruišu, oni su standardizovani mašinski elementi, znači postoje tablice sa merama.

Pri njihovom izboru od značaja su konturne odnosno ugradbene mere. To su pre svega nominalni prečnik otvora ležaja (provrta) d, spoljašnji prečnik D i širina B kod prstenih ležaja, odnosno spoljašnji prečnik koluta kućišta D = Dk i visina ležaja H kod kolutnih ležaja. Od značaja je takođe i radijus zaobljenja ivica prstena i koluta r. Sve ove mere tačno su utvrđene i propisane internacionalnim standardima (ISO 15, DIN 616, što odgovara i SRPS M.C3.506). Prema ovim oznakama sistem obeležavanja ležaja sastoji se iz osnovne i dopunske oznake. Osnovna oznaka sastoji se iz tri grupe brojeva ili slova, koji se odnose na tip ležaja, red mera i unutrašnji prečnik – provrt.